Prva liga istarskog pršutarstva predstavila se na ljetnom Festivalu istarskog pršuta u Tinjanu

Lijepo je vidjeti toliko nasmijanih, zadovoljnih i sretnih ljudi kao što ih se moglo vidjeti u Tinjanu na drugom ljetnom Festivalu istarskog pršuta. Dvije godine u Tinjanu nije zbog korone bilo pršutarskih druženja, dvije godine se čeznulo za ponovnim okupljanjima takve vrste, falilo je to i pršutarima i ljubiteljima njihovih proizvoda, falilo je uostalom svima, jer sve je bilo stalo a ovakvi događaji su lijep pokazatelj kreće li se štogod i koliko se kreće.

A kreće se, itekako se kreće. Iako je Festival službeno otvoren u subotu u 18 sati, šankovi i štandovi bili su postavljeni od jutra, pa je i posjetitelja bilo od jutarnjih sati, i kako su duhovito prokomentirali dečki na jednom od šankova, „već je pola Njemačke prošlo ovuda”. Od podneva je za posjetitelje bila otvorena tinjanska Kuća istarskog pršuta, gdje je svoj pršut rezao Mladen Milohanić, a svoja vina točio Mario Banko, dvostruki dobitnik zlatne Decanterove medalje. Zamišljen da kroz dan zadovolji potrebe onih koji ne mogu dočekati službeno večernje otvorenje Festivala, ovaj program u Kući pršuta privukao je stotinjak ljudi, i time ispunio svoju svrhu.

Festival su navečer vrlo kratkim prigodnim obraćanjima otvorili tinjanski načelnik Goran Hrvatin i županijski pročelnik za poljoprivredu Ezio Pinzan, a njihove osnovne poruke bile su zadovoljstvo zbog ponovnih okupljanja na ovakvim festivalskim i sajamskim priredbama, i konstatacije da nam istarskih pršuta i pršutara koji ih proizvode treba mnogo više nego što ih sada imamo, jer istarski pršut, onaj certificirani, s europskom Zaštićenom oznakom izvornosti, je sve traženiji, a s odličnim početkom turističke sezone skladišta istarskih pršutana već su skoro ispražnjena.

To su potvrdili i sami pršutari: potražnja doista jest velika, i ponekad joj se ne može udovoljiti u željenoj mjeri, jer pršut ne smije iz pršutane prije nego što provede propisani broj mjeseci na zrenju. Ipak, za ovaj Festival istarski su se pršutari dobro pripremili, jer su baš za ovaj događaj sačuvali dovoljan broj dovoljno zrelih pršuta, za razliku od prvog takvog festivala 2019. godine kada je većina ponuđenih pršuta bila još premlada. Moglo se na pojedinim štandovima vidjeti i kapitalaca od 12 i više kila, a ponuđeni su i pršuti stariji od dvije godine, s već formiranim bijelim mrvicama tirozina, koje se ističu na dubokocrvenoj boji presjeka fete pršuta odajući njihovu poštenu zrelost.

Cijeli članak pročitajte na Bookaleti.